Kao dijete romskog saksofoniste i srpske pjevačice, Jovan Nikolić je na turnejama svojih roditelja upoznao gotovo sve hotele bivše jugoslavije u kojima se držalo do dobrog plesnog repertoara. Zato je rođen na jednom mjestu, pošao u školu u drugom, da bi djetinjstvo proveo u čačanskoj Cigan-mali, gdje su se roditelji skrasili na djedovom imanju. Za Nikolića, kao što je to uostalom često slučaj sa djecom iz takozvanih "mješovitih brakova", porijeklo postaje i blagoslov i prokletstvo. Previše je načitan za romsku mahalu, a odveć tamnoput za one sa kojima je dijelio maternji jezik. Ova knjiga upečatljivo pokazuje da ta potraga nije bila uzaludna, te da je Nikolić bio i ostao jedan od najoriginalnijih srpskih pjesnika, kao i jedna od nezaobilaznih činjenica svjetske romske književnosti – ako je označimo kao književnost koju pišu Romi, nezavisno od jezika na kojem to čine.

Neka ova knjiga podsjeti čitalaštvo u Srbiji da je Nikolić pronašao najbolji način da iskaže jedinstvenost svoje pozicije u svijetu, stvarajući time jedinstveni svijet.

pismo: Latinica
strana: 134
format: 20 cm
povez: Broš